LIJEČENJE AKUTNOG HEPATITISA C

Zbog visokog rizika od hronične infekcije istraživanja terapijskih mogućnosti usmjerena su na sprječavanje razvoja hroničnog procesa. Međutim, nedostatak vjerodostojnih dokaza u kombinaciji s visokom cijenom i mogućim nuspojavama interferonskog liječenja daje mnogo razloga za sukob mišljenja o najboljem terapijskom režimu. Postojeći podaci ipak pokazuju kako interferonsko liječenje tokom akutne faze HCV infekcije pruža veću mogućnost za trajni nestanak virusa iz organizma nego što se može očekivati od liječenja u hroničnoj fazi. Tačan opseg korisnih učinaka još nije moguće procijeniti. Većina istraživanja terapije akutne HCV infekcije koristi interferon-alfa. Zasad su najbolji rezultati viđeni kad je terapija započeta s 5 MU (miliona jedinica) svaki dan tokom četiri sedmice nakon čega je nastavljeno s 5 MU triput sedmično tokom dvadeset ili više sedmica. Trajni odgovor na terapiju (nestanak virusa) ovakvim je režimom postignut u zadivljujućih 98% bolesnika. Početna strategija svakodnevnih doza te upotreba relativno visokih doza lijeka mogla bi biti važan faktor za objašnjenje ovih rezultata. Još nije jasno mogu li se isti rezultati dobiti s pegiliranim interferonom. Međutim, ako je nakon tri mjeseca HCV RNA još uvijek prisutan u krvi bolesnika, razumno je prebaciti bolesnika na kombinaciju pegilirani interferon + ribavirin.

Istraživanja pokazuju kako se spontani nestanak virusa nakon akutne infekcije događa najčešće unutar 12 sedmica (od 2 do 24 sedmica) nakon početka simptoma. Spontani nestanak je češći kod bolesnika koji razviju simptome. Terapija se može stoga odgoditi do iza ovog perioda, jer zasad nije pokazano kako bi se time umanjila vjerojatnost spontanog ozdravljenja. Razumno bi bilo provjeriti HCV RNA status pacijenta tri mjeseca nakon pojave simptoma, a prije početka terapije. Ako se ne otkrije HCV RNA, preporučuje se ponovno testiranje u intervalima od tri mjeseca tokom jedne godine kako bi se potvrdilo ozdravljenje. Od ove preporuke mogli bi se izuzeti bolesnici zaraženi putem transfuzije krvi i osobe s akutnom infekcijom bez simptoma; kod njih se liječenje može započeti odmah jer je kod njih vjerojatnost od hronične infekcije vrlo visoka.