Biohemijski nalazi 3. dio

KLORIDI

Kloridi - vrsta elektrolita Klorid je glavni izvan stanični anion, čija je osnovna fiziološka funkcija reguliranje prometa vode u organizmu, osmotskog pritiska, te održavanje anionsko-kationske ravnoteže. Ioni klorida filtriraju se iz plazme kroz glomerularnu membranu i pasivno reapsorbiraju, zajedno s ionima natrija, u bubrezima. Određivanje ima najveću važnost kod bubrežnih poremećaja, kao i u praćenju acidobaznog statusa.

Referentne vrijednosti: 101 - 111 mmol/L

Povišeno: u renalnoj tubularnoj acidozi, u stanju dehidratacije, akutnom zatajenju bubrega, metaboličkoj acidozi povezanoj s dugotrajnim proljevima, primarnom hiperparatiroidizmu, intoksikaciji salicilatima i u respiratornoj alkalozi.

Sniženo: u nefritisu povezanom s gubitkom soli, u Adisonovoj krizi, metaboličkoj acidozi povezanoj s pojačanim stvaranjem ili smanjenim izlučivanjem organskih kiselina, pri dugotrajnom povraćanju, u metaboličkoj alkalozi.


KALCIJ

Kalcij je element koji sudjeluje u izgradnji kostiju, zubi... 98-99% kalcija u organizmu u kostima i zubima nalazi se u obliku hidroksiapatita. U plazmi je prisutan u tri oblika. Ioni kalcija važni su u prijenosu živčanih impulsa. Mjerenje razine kalcija u krvi koristi se u dijagnostici i liječenju paratiroidnih bolesti, različitih oboljenja kostiju, bubrežnih oboljenja, urolitijaze i tetanije.

Referentne vrijednosti: Muškarci i žene: 2,14 – 2,53 mmol/L

Povišeno: Povećanje klinički značajnog kalcija nastaje zbog povećane crijevne apsorpcije, zatim povećane resorpcije kostiju ili smanjenog bubrežnog izlučivanja, u primarnom i tercijarnom hiperparatiroidizmu, malignim bolestima, tumorima s metastazama u kostima, kod neoplazme u sarkoidozi, intoksikaciji vitaminom D, akromegaliji, dehidraciji. Povećana koncentracija kalcijevih iona uzrokuje smanjenje neuro-muskularne podražljivosti i mišićnu slabost uz druge, složenije simptome.

Sniženo: Znatno smanjenje koncentracije iona kalcija uzrokuje mišićnu tetaniju. U hipoparatiroidizmu, pseudohipoparatiroidizmu, nedostatku vitamina D, intestinalnoj malapsorpciji, kroničnoj bubrežnoj insuficijenciji, akutnom pankreatitisu, masivnoj transfuziji krvi, alkoholizmu.


FOSFATI

Fosfor je značajan element koji sudjeluje u izgradnji kostiju. Organizam odrasle osobe sadrži fosfor u obliku fosfata, koji su podjednako raspoređeni ekstra celularno i intra celularno. Intra celularno, fosfati su sastavni dio fosfolipida i fosfoproteina (organski fosfati). Približno 85% ekstra celularnog fosfata prisutno je u anorganskom obliku kao hidroksiapatit. Hormonski regulatori koncentracije anorganskog fosfora su PTH, kalcitonin, 1,25-dihidroksivitamin D.
Određivanje koncentracije anorganskog fosfora u serumu važan je pokazatelj koštane izgradnje, odnosno razgradnje.
 
Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: 0,79 – 1,42 mmol/L
 
Povišeno:
Povišen nivo anorganskog fosfora u krvi uzrokovana je povećanim uzimanjem ili smanjenim izlučivanjem kao npr. akutno ili hroničnog zatajenje bubrega, niski PTH ili rezistencija na PTH i trovanja vitaminom D te redistribucija fosfata kod razgradnje tumorskog tkiva i kod toplotnog udara, hipoparatiroidizmu, akromegaliji, respiratornoj acidozi, laktatnoj acidozi.
 
Sniženo:
Hipofosfatemija je uzrokovana smanjenim uzimanjem ili apsorpcijom fosfora kod nedostatka vitamina D, malapsorpcije, upotrebe oralnih fosfatnih blokatora te problema s paratiroidnom žlijezdom u smanjenom unosu hranom, malapsorpciji kod bolesnika na dijalizi i kod alkoholičara, u hiperparatiroidizmu, kod povraćanja i proljeva, te u poremećaju transporta kroz bubrežne tubule.
 

MAGNEZIJ

Magnezij je, uz kalij glavni intracelularni kation. Apsorbira se u tankom crijevu, a 60 - 70% se izlučuje u stolici. Smješten je uglavnom u kostima (55%) i nešto u mišićima (27%). Veći dio magnezija u plazmi (70-85%) nalazi se u obliku slobodnih iona ili kompleksa niske molekulske mase. Ostatak je vezan za proteine, uglavnom albumin. Neophodan je faktor u brojnim enzimskim reakcijama, bilo kao sastavni dio metaloenzima ili kao aktivator. Magnezij spada u grupu elemenata u tragu, što znači da ga u organizmu ukupno ima manje od 0,01% tjelesne mase.
 
Indikacije za određivanje magnezija u krvi su:
  • neuromuskularna preosjetljivost (tremor, trzanje mišića, tetanija, grčevi)
  • kardiološki problemi (tahikardija, aritmija, fibrilacija klijetke, u EKG
  • u produženje QT vala.) i/ili - gastrointestinalni problemi ( ulcerozni kolitis, morbus Chron, celijakija, sindrom kratkog crijeva)
  • kontinuirano uzimanju diuretika ili nefrotoksičnih lijekova
 
Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: 0,65 – 1,05 mmol/L
 
Povišeno:
Hipermagnezemija se javlja kod akutnihi hroničnih bubrežnih oštećenja te kao posljedica prekomjernog uzimanja antacida . Moguće je trovanje magnezijem i ono se očituje hiporefleksijom, hipotenzijom zbog povećanog volumena krvi, respiratornom depresijom i komom.
 
Sniženo:
Stanja u kojima se može javiti smanjenje koncentracije su: hronični alkoholizam, ciroza jetre, akutni pankreatitis, hipo- i hipertiroidizam, hiperaldosteronizam te dijabetička acidoza.
 

PROTEINI

Uz vodu, bjelančevine (proteini) su najvažnije tvari u tijelu. Od prvenstvenog su značenja za rast i razvoj svih tjelesnih tkiva. Glavni su izvor tvari za izgradnju mišića, krvi, kože, kose, noktiju i unutarnjih organa, uključujući srce i mozak. Sastavni su dijelovi svake ćelije koja čini osnovu života na Zemlji.
 
Proteini, ovisno o svojoj građi, provode čitav niz različitih aktivnosti unutar organizma. Prva i osnovna zadaća proteina je njihova neophodnost u procesu rasta i razvoja. Za bilo koji dio našeg tijela koji prolazi kroz proces rasta ili regeneracije, stvaraju se nove tjelesne ćelije, koje trebaju proteine za svoju izgradnju i uspostavljanje odgovarajuće funkcije. Zavisno o dobi i polu potrebe za bjelančevinama se znatno mijenjaju.
Druga velika uloga proteina je nadomještavanje oštećenih i odumrlih ćelija. Ćelije koje trebaju uobičajeni nadomjestak jesu između ostalih: ćelije krvi, bubrega, jetre, mišića, te naravno ćelije kose, nokti, zubi i kosti.
Takođe, one su potrebne tijelu kako bi moglo stvoriti čitav niz enzima (molekule koje ubrzavaju biokemijske procese i zaslužne su za ovakav oblik života kakav mi poznajemo) i hormona (molekule koje omogućuju komunikaciju i usklađivanje biokemijskih procesa između različitih tkiva i organa) i antitijela (molekule koje su proizvod imunološkog sistema organizma i odgovorne su za obranu od stranih tvari, bakterija i virusa).
Proteini grade i veliki dio molekule hemoglobina - tvari koja prenosi kisik našim tijelom i omogućuje nam odvijanje procesa disanja u svim stanicama u kojima se taj ciklus odvija. Ukupni proteini u serumu obuhvaćaju albumine i globuline. Albumini se sintetiziraju u jetri kao i manji dio globulina (α i β-globulini) dok se veći dio globulina (γ-globulini) stvara u plazma stanicama i stanicama RES-sustava. Osnovna funkcija proteina u organizmu je zaštita od infekcija, održavanje koloidno-osmotskog tlaka, transport lijekova, hormona i vitamina.
Ukupni proteini u serumu su zbroj svih proteina u krvotoku i najveća su komponenta krvi. Mjerenje ukupnih proteina koristi se u dijagnostici i terapiji raznih bolesti jetre, bubrega i koštane srži, kao i ostalih metaboličkih i nutricijskih poremećaja. Odstupanje od referentnih vrijednosti ukazuje na disproteinemiju ili poremećaj ravnoteže vode. Ova dva stanja mogu se razlikovati dodatnim provođenjem elektroforeze proteina seruma i određivanjem hematokrita.
 
Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: 66 – 81 g/L
 
Povišeno:
Prilikom dehidracije, paraproteinemije i mijeloma, a katkad i u kroničnim bolestima kao ciroza jetre, sarkomu, hroničnim upalama i autoimunim bolestima.
 
Sniženo:
Pri prekomjernoj hidrataciji, u hipertireozi ili dijabetesu melitusu. U teškom nefritisu, naročito nefrozi, kod opekotina koje zahvaćaju veću površinu kože, a kod enteritisa s teškim proljevima. Zbog smanjene sinteze proteina, hipoproteinemija , kod teških jetrenih bolesti, pri nedostatku proteina u hrani malapsorpciji, tuberkulozi i malignim bolestima .
 

ALBUMINI

Albumini se sintetiziraju u jetri i otpuštaju u krv. Sudjeluju u prijenosu raznih hormona, i drugih tvari (kao što su lijekovi i razni metaboliti).
Albumini – 45g/L – to su bjelančevine plazme s najmanjom molekulskom masom i vrlo su prikladne za održavanje koloidno – osmotskog tlaka (sudjeluju u održavanju normalne raspodjele vode u tijelu). Osmotski tlak održava protutežu hidrostatskom tlaku krvi koji stvara srce.
 
Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: 41 – 51 g/L
 
Povišeno:
Povišen nivo albumina u krvi nalaze se u hemokoncentraciji zbog dehidratacije.
 
Sniženo:
Klinički je značajno sniženje razina albumina u krvi, koje se može naći kod hronične bolesti jetre, nefrotskog sindroma.
 

ELEKTROFOREZA PROTEINA U SERUMU

Elektroforetskom tehnikom serumski proteini razdvajaju se u 5 glavnih frakcija. 2/3 proteina su albumini, dok su ostatak globulini. Alfa1 globulini sačinjavaju: α1 lipoprotein, α1 antitripsin, kiseli glikoprotein. α2 globulini obuhvataju: α2 makroglobulin, α2 lipoprotein, haptoglobin, ceruloplazmin i Hs glikoprotein. Beta globulini obuhvataju: β lipoprotein, transferin, hemopeksin, plazminogen, β glikoprotein, fibrinogen. Gama globilini sadrže imunoglobuline IgM, IgA, IgG, IgD, IgE. Globulini su heterogena grupa. Kod hereditarnih bolesti može jedna frakcija proteina nedostajati (agamaglobulinemija, hipoalbiminemija). Kod bolesnika s multipnim mijelomom monoklonalni protein se javlja u području γ globulina, između β i γ globulina ili u zoni α2 globulina. Bolesnici s cirozom jetre često imaju snižene albumine i povišene globulinske frakcije. Neki bolesniki koji boluju od karcinoma imaju snižene γ globuline i albumine, a povišene α i β globuline, slično je tako kod nefrotičnog sindroma.

Referentne vrijednosti:
  • albumin: 57 - 69 %
  • α1: 1.7 – 3.9 %
  • α2: 5.0 – 9.5%
  • β: 7.5 – 12.3%
  • γ: 12.7 – 22.1%

dijagnostički značaj: javlja se kod hiperimunoglobulinemija, kod poliklonalnih i monoklonalnih gamapatija.-povezana je s gubitkom proteina i akutnim opekotinama.


CRP (C - REAKTIVNI PROTEIN)

C-reaktivni protein najosjetljiviji je pokazatelj akutne faze upale. Sintetizira se u jetri, a poraste i do 100x u roku 24h, kao odgovor na akutni podražaj. Služi i kao potvrda postojanja akutne organske bolesti, kao što su akutni infarkt miokarda, tromboza dubokih vena te infekcije, ili kronična stanja, kao što su maligni tumor, reumatske bolesti te upala.

Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: < 5 mg/L
 
Povišeno:
Povećanje koncentracije CRP javlja se kod akutnih i hroničnih bakterijskih infekcija, kod autoimunih bolesti i bolesti imuno-kompleksa, nekroze tkiva i malignih oboljenja, infarkt miokarda i traume. Povišenje se javlja unutar 24-48 sati . Budući da je porast CRP nespecifičan, nalaz se ne može protumačiti bez potpune povijesti bolesti, a i tada samo u poređenju s prethodnim vrijednostima. Stalno povišen nivo CRP ukazuje na neefikasnost terapije. Normalne vrijednosti CRP ne isključuju prisutnost lokalizirane upale blažeg oblika ili neke hronične bolesti poput SLE ili ulceroznog kolitisa.
 

B12

Vitamin B12 je u vodi topljivi vitamin s vrlo važnom ulogom u različitim metaboličkim i sintetskim putovima. Naziv "vitamin B12" općenito se koristi za grupu sličnih spojeva koji sadrže kobalt. Nedostatak može dovesti do anemije i nekih neuroloških oštećenja. U ljudsko tijelo dolazi proteinskom prehranom. Nastaje u životinjskom organizmu ili uz pomoć mikroorganizama. Pepsin i želučana kiselina oslobađaju ga od proteina, a u krvotok ulazi resorpcijom iz crijeva.

Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: 145 – 637 pmol/L
 
Uzrok nedostatku može biti loša prehrana:
  • vegetarijanska prehrana (10-20 godina takove prehrane, naročito u trudnoći)
  • loša prehrana (starije osobe)
  • intestinalna malapsorpcija (Crohn-ova bolest, resekcija crijeva itd.
 
Oboljenja koje uzrokuje nedostatak vitamina B12 mogu biti perniciozna anemija, neuropatija, makrocitne smetnje (makrocitoza, (MCV > 96 fL), hipersegmentacija neutrofilnih granulocita) ili autoimuni gastritis s atrofijom sluznice želuca.
 

FOLNA KISELINA

Folna kiselina je odgovorna za mnogobrojne funkcije u našem organizmu. Veoma je značajna prilikom dijeljenja ćelija, a posebno u procesima diferenciranja i rasta ćelija embrija i fetusa. Folna kiselina ima zapaženu ulogu i u metabolizmu živčanih stanica, a zajedno s vitaminom B12 nužna je u stvaranju novih krvnih ćelija.

Folna kiselina (folat) spada u sastojke koje ljudsko tijelo dobiva isključivo hranom, a bitno je u stvaranju i sazrijevanju krvnih ćelija. Sadrži ga lisnato povrće i jetrica. Osobito je povećana potreba za folnom kiselinom tokom rasta i tokom trudnoće.

Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: 7,0 – 39,7 nmol/L
Granično: 5,0 – 6,8 nmol/L
Nedostatak: < 5.0 nmol/L
 
Povišeno:
Povišene vrijednosti folne kiseline mogu nastati zbog primjene vitaminskih preparata koji sadrže folnu kiselinu. Stoga se uzorak krvi mora uzeti prije uzimanja takvih vitaminskih preparata.
 
Sniženo:
Makrocitna anemija, hiper segmentacija granulocita, defekt neuralne tube, neuropatija, hronični alkoholizam, zbog loše ishrane, nasljedni poremećaj metabolizma folne kiseline.
 

Alfa-fetoprotein (AFP)

AFP je protein koji se normalno nalazi u fetalnoj krvi. Po svojoj je strukturi glikoprotein. Njegova vršna koncentracija doseže 3 mg/ml u 12. tjednu trudnoće. Nakon rođenja njegova se vrijednosti brzo smanjuje te se u krvi odraslih gotovo nemjerljiv; nalazi se u koncentraciji manjoj od 20 ng/ml, osim u vrijeme trudnoće. AFP je važan za dijagnozu hepatocelularnog karcinoma (karcinoma jetre).
Povišen AFP je jedan od najpouzdanijih pojedinačnih pokazatelja maligne bolesti koji je danas dostupan. Kao takav mogao bi se koristiti kao metoda procjene kod populacije pod rizikom za razvoj karcinoma jetre.
 
Važan uz HCG tokom 16-18 sedmica trudnoće u testu probira Down-ovog sindroma.
 
Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: < 5,8 kIU/L
 
Povišeno:
70-95% pacijenata s primarnim karcinomom jetre ima povišene vrijednosti. Drugi tumori s mogućim povišenim AFP vrijednostima su karcinomi gušterače, želuca, testisa.
 

Trijodtironin (T3)

Štitnjača je mali parenhimatozni organ smješten u donjoj polovini vrata sprijeda. Njezina težina je svega oko 20 grama. Spada u skupinu žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, koje svoje hormone izlučuju direktno u krv. Dva osnovna hormona štitnjače su tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Njihovu proizvodnju reguliše hormon hipofize tireotropin (TSH). Ukoliko se smanji produkcija T3 i T4 hipofiza proizvodi veću količinu TSH nastojeći stimulisati štitnjaču na pojačan rad. Ako štitnjača to ne može učiniti, nivo TSH sve više raste što može dovesti do gušavosti (povećanja štitnjače).

Najodgovornija molekula za djelovanje hormona štitne žlijezde i hormon s najvećim biološkim djelovanjem je T3. Na periferiji se T4 pretvara u T3. Sastavni dio ovih hormona je jod.

Ovi hormoni imaju važnu ulogu u regulaciji metabolizma: povećavaju bazalnu potrošnju kisika i stvaranje topline, povećavaju sintezu bjelančevina, povećavaju minutni volumen srca, ubrzavaju razgradnju holesterola i smanjuju njegovu količinu u tijelu, povećavaju metaboličko odstranjivanje steroidnih hormona, vitamina B i mnogih lijekova. Drugi glavni učinak hormona štitne žlijezde odnosi se na rast i sazrijevanje. Kod ljudi potiču okoštavanje, rast kosti u dužinu, potiču stvaranje hormona rasta, sudjeluju u razvoju središnjeg živčanog sistema. Potiču budnost, žustrost, reagovanje na različite podražaje, osjetilo sluha, osjećaj gladi, pamćenje i sposobnost učenja. Normalan osjećajni život takođe ovisi o primjerenoj dostupnosti ovih hormona. Važnu ulogu imaju i u razmnožavanju i reproduktivnim funkcijama muškarca i žene, održavanju normalne trudnoće itd.

Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: 1,3 – 3,1 nmol/L
 
Povišeno:
Pojačan rad štitnjače te povišena vrijednost T4 uzrokuje i povišenu vrijednost T3 u krvi. Povišena vrijednost T3 može se također naći u virusnom hepatitisu, karcinomu štitnjače, guši, hipertiroidizmu, T3 toksikozi, subakutnom tiroiditisu, Hashimotovoj bolesti, diabetesu mellitusu, posttraumatskom stresu, miasteniji gravis i cirozi jetre.
 
Sniženo:
S obzirom da se pretvaranje T3 iz T4 događa u jetri, svaka promjena u funkciji jetre može imati uticaj na razinu T3 u krvi. Smanjenje pretvaranja T3 iz T4 rezultira sniženjem koncentracije T3 u serumu. To može biti zbog uticaja nekih lijekova kao što su npr. propranolol, glukokortikoidi ili amiodaron te u brojnim ozbiljnim ne-tiroidnim oboljenjima, npr. krajnja faza oštećenja bubrega, dekompenzirana ciroza jetre, uznapredovali rak, anorexia nervosa te brojna druga stanja u intenzivnoj njezi (kardiogeni ili septički šok).
 

Tiroksin (T4)

Normalna je funkcija štitnjače stvaranje i izlučivanje hormona u krv što je čini žlijezdom s unutarnjim izlučivanjem (endokrina žlijezda). Ti se hormoni nazivaju jodtironini i od ukupne količine izlučenih hormona 90% čini tiroksin ili T4, 10% trijodtironin ili T3.

Tiroksin (T4) najvažniji je proizvod štitne žlijezde. Integralni je dio osovine hipotalamus-hipofiza-štitnjača. Anabolički djeluje na metabolizam. Sinteza i izlučivanje T4 događa se postepeno - jodiranje, sparivanje, pohrane te izlučivanje. Otpuštanje hormona štitnjače u krvotok javlja se po potrebi i pod utjecajem TSH. Određivanje T4 vrlo je važno u procjeni funkcije štitnjače. Ukoliko u anamnezi ili u kliničkim nalazima postoji povišena vrijednost TSH u serumu koja upućuje na poremećaj u radu štitnjače, trebali bi se određivati hormoni štitnjače kako bi se utvrdilo povišenje ili sniženje tih hormona. Glavni dio ukupnog T4 (>99%) u serumu vezano je za transportni protein. Vezanje na transportne proteine omogućuje brzu eliminaciju T4; njegovo vrijeme polu-života je 8 dana.

Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: 66 – 181 nmol/L
 
Povišeno:
Koncentracija T4, a obično i T3, povišena je u primarnoj hipertireozi, meningokoknom meningitisu, virusnom hepatitisu, malariji, toksičnoj guši, hipertiroidizmu, subakutnom tiroiditisu, Hashimotovoj bolesti, porfiriji, akutnim psihijatrijskim stanjima, u ovisnosti o drogama (opijati i njihovi derivati), posttraumatskom stresu, depresiji, miasteniji gravis, alkoholnoj cirozi, pre-eklampsiji te nasljednoj skoliozi.
 
Sniženo:
Smanjena koncentracija vezanog i slobodnog T4 nalazi se u primarnoj hipotireozi jer ih štitnjača manje stvara. TSH je u isto vrijeme povišen i to je najosjetljiviji pokazatelj primarne hipotireoze. Smanjenje koncentracije T4 može se naći i u tripanosomiji, infekcijama, karcinomu dojke, hipotirpidizmu, subakutnom tiroiditisu, Hashimotovoj bolesti, dijabetičkoj acidozi, akromegaliji, proteinskoj malnutriciji, anorexiji nervosa, akutnoj respiratornoj infekciji, cirozi jetre, celijakiji, enteropatiji s gubitkom proteina, malapsorpciji, nefrotičkom sindromu, hroničnoj bubrežnom oštećenju, abortusu, pre-eklampsiji, hirsuitizmu te u reumatoidnom artritisu.
 

Tiroidni stimulirajući hormon (TSH)

Dva osnovna hormona štitnjače su tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Njihovu proizvodnju regulira hormon hipofize tireotropin (TSH). Ukoliko se smanji produkcija T3 i T4 hipofiza proizvodi veću količinu TSH nastojeći stimulisati štitnjaču na pojačan rad. Ako štitnjača to ne može učiniti, razina TSH sve više raste što može dovesti do gušavosti (povećanja štitnjače). Tiroidni stimulirajući hormon (TSH) izlučuje hipofiza. Njegovo vrijeme poluživota u krvi je svega 54 minute. Razgradnja se odvija uglavnom u bubrezima, ali i u jetri, štitnjači te drugim organima. Čak i vrlo male promjene u koncentracijama slobodnih hormona štitnjače izazivaju velike promjene u razini TSH, stoga je naročito pogodan za ranu dijagnostiku ili isključivanje poremećaja u centralnom regulacijskom krugu između hipotalamusa, hipofize i štitnjače.

Referentne vrijednosti:
Muškarci i žene: 0,27 – 4,20 mU/L
 
Povišeno:
Povišene vrijednosti TSH mogu se naći u hipertiroidizmu povezanim s povećanom  vrijednosti fT4 i TSH, neliječenom hipotiroidizmu, subakutnom tiroiditisu, Hasimotovoj bolesti, hiperkolesterolemiji, guši, amiloidozi, depresiji, alkoholnoj cirozi, pre-eklampsiji i hirsuitizmu.
 
Sniženo:
Sniženje TSH može se naći kod infekcija, toksične guše, toksične nodularne guše, zatim u hipetiroidizmu (Gravesova bolest), subakutnom tiroiditisu, akromegaliji, hipofunkciji hipofize, što može dovesti do sekundarnog hipotiroidizma.
 

Preuzeto sa :  www.poliklinika-stela.hr 


Pregled pojmova


Hoffmann la Roche
Grad Banja Luka
POSTANI ČLAN UDRUŽENJA
 
     
 
Novosti    O nama    Hepatitis    Jetra    Savjeti    Pregled pojmova    Sponzori