 |
Virusni Hepatitisi |
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O HEPATITISU UOPŠTENO Hepatitis je upala jetre koja dovodi do oštećenja ili uništenja njezinih ćelija (hepatocita). Može biti akutni i hronični. U nekim slučajevima, akutni hepatitis prelazi u hronično stanje. Klinička slika i prognoza, kao i terapija ovisi o uzročniku upale jetre. Upalu jetre mogu izazvati različiti uzročnici: bakterije, virusi, alkohol, različiti toksini pa čak i lijekovi. Veliki je broj virusa koji mogu izazvati upalu jetre. VIRUSNI HEPATITISI Do sada je otkriveno nekoliko različitih virusa hepatitisa i označavaju se slovima abecede: A, B, C, D, E, F, G ... Svi ovi hepatitisi se razlikuju po načinima prijenosa, dužini inkubacije, težini bolesti, mogućnosti prelaska u hroničnu upalu tj. hronični hepatitis i razvoju teških komplikacija kao što su ciroza jetre i karcinom jetre. Najopasniji i najnezgodniji su virusi C i B. Osim ovih virusa. Akutni hepatitis mogu prouzrokovati i drugi virusi kao npr. citomegalovirus, Epstein-Barrov virus, herpes simplex i varicella-zaster virusi, adenovirusi, rubeola, mumps, eho virusi itd.
Tabelu možete preuzeti u .DOC formatu Hepatitis A je na našim prostorima sve rjeđi, zahvaljujući boljoj higijeni. Za hepatitis B je uvedena obavezna vakcinacija za novorođenu djecu i zdravstvene radnike. Vakcinacija protiv hepatitisa A i B garantuju zaštitu onima koji moraju putovati u strane zemlje sa slabijim higijensko-sanitarnim uslovima. Protiv hepatitisa C još ne postoji vakcina. Zbog toga, najveća pošast po svojom podmuklošću i posljedicama koje ostavlja, je za sada upravo hepatitis C, pogotovo zbog toga što ga je prije bilo teško dijagnosticirati. Mada se sada pretragama potvrđuje njegova prisutnost kod oboljelih, mnogi koji su zaraženi tim tipom virusa nisu svjesni svog stanja jer u većini slučajeva infekcija ostaje pritajena zbog veoma blagih simptoma, čak i u slučaju kada virus prouzrokuje hroničnu upalu jetre. Iako u nekim slučajevima nema značajnijih oštećenja jetre, bolest postepeno napreduje, oštećuje jetru i vremenom prerasta u cirozu jetre (u 10 do 20 % slučajeva) na čijem temelju se može razviti i rak jetre. HRONIČNI VIRUSNI HEPATITIS Hronični hepatitis definišemo kao infekciju koja traje duže od šest mjeseci. Hronični hepatitis se pojavljuje sa tri kliničke slike Hronični hepatitis sa normalnim ALT-om obično se detektira slučajno u davalaca krvi ili kod sistematskih pregleda. Ovu grupu čini oko četvrtine bolesnika sa hroničnim hepatitisom. Bolesnici su, u pravilu, bez simptoma, no oko 90 % ima histološke znakove blagog hroničnog hepatitisa. Dugoročni ishod bolesti u ovih bolesnika nije poznat, no čini se da je prognoza dobra. Blagi hronični hepatitis, praćen je blagim ili fluktuirajućim povišenjem ALT-a. Bolesnici obično nemaju simptoma, no mogu se žaliti na umor. Biopsija jetre pokazuje blago nekro-inflamatornu leziju uz moguću blagu fibrozu. Ovu grupu čini oko polovica bolesnika sa hroničnim hepatitisom C . Progresija bolesti vrlo je spora i rizik razvoja ciroze je nizak. Umjereni i teški hronični hepatitis se nalazi u oko četvrtine bolesnika sa hroničnim hepatitisom C. Većina bolesnika iz ove grupe nema simptoma, a prisutni umor ne korelira sa težinom bolesti. Fizikalni pregled u pravilu je normalan. I ako se u ovoj grupi bolesnika opaža viši ALT nego u ostalim dvjema grupama, ALT nije dobar prognostički faktor u individualnog bolesnika. Na težinu bolesti mogu upućivati povišeni y-GT, feritin, gamaglobulini ili trombocitopenija. Biopsija jetre pokazuje značajnu nekro-inflamatornu leziju uz ekstezivnu fibrozu, katkada i neočekivanu cirozu. Osim umora, bolesnici sa hroničnim hepatitisom C mogu se žaliti na mučnine, anoreksiju, nelagodu u trbuhu, depresije i teškoće u koncentrisanju. Razvojem ciroze jetre pojavljuju se sve manifestacije te faze bolesti, uz komplikacije poput ascitesa, gastrointestinalnog krvarenja i encefalopatije. Ikterus se nekada pojavljuje prije ulaska u dekompenziranu fazu bolesti. Nakon pojave komplikacija portalne hipertenzije i zatajenje sintetičke funkcije jetre (redukcija serumskog albumina, produženje protrombinskog vremena, iketrus) te hepatoceluralnog karcinoma, bolesnici imaju očekivani mortalitet od 3-5 % na godinu, tako da su danas bolesnici sa end-stage jetrenom bolesti uzrokovane hepatitisom C najčešće kandidati za transplataciju jetre.
Incidenca hepatoceluralnog karcinoma u bolesnika sa cirozom jetre je visoka, što zahtjeva praćenje tih bolesnika svakih 6 mjeseci screening programom koji uključuje ultrazvučni pregled jetre i AFP.
Histološka klasifikacija
Prva histološka klasifikacija hroničnog hepatitisa je obuhvatala samo dvije kategorije:
Glavna histološka karakteristika (HAH) je portalna upala sa proširenjem portalnih prostora i infiltracijom limfocita uz koju se može naći manji broj plazma-stanica, histiocita ili segmentiranih leukocita. Portalni prostori su oštro ograničeni jer nema prodora upalnih stanica, u parenhim ni piecemeal-nekroze hepatocita. U parenhimu ne mora biti nikakvih lezija, ali se mogu naci i malobrojne fokalne nekroze te Councilmannova tjelašca.
Popper i Shafner su 1971. godine u klasifikaciju uveli podvrstu (HPH) koju su nazvali hroničnim lobularnim hepatitisom i to za slučajeve kada se u parenhimu nalaze obilnije nekroze i upala, ali bez piecemeal-nekroza. Pri tome se HPH smatra blagom bolešću koja je sama po sebi ograničena te ne zahtjeva liječenje. Nasuprot tome, glavna karakteristika HAH bile su piecemeal-nekroze hepatocita sa neoštro neograničenim prostorima i obilnijim nekroinflamatornim lezijama u parenhimu. S kliničkog stanovišta je zaključeno da se bolest može progredirati u cirozu te da treba primijeniti terapiju. S vremenom se pokazalo da svi slučajevi HAH-a ne završavaju cirozom, te da unutar grupe treba napraviti kategorizaciju. Budući da se u međuvremenu više pažnje posvetilo histološkim promjenama u parenhimu, izdvojeni su neki posebni oblici nekroza, premoštavajući i multiacinarne nekroze za koje se činilo da u evoluciji ciroze imaju veću ulogu od ostalih lezija. Naziv hronični agresivni hepatitis promijenjen je u hronični aktivni hepatitis, koji je podijeljen na kategorije s premoštavajućim nekrozama i bez njih, a do tada je i kategorija aktivne ciroze za slučajeve kada se u cirozi još nalaze premoštavajuće nekroze. Relevantna terapija se primjenjivala samo u bolesnika sa premoštavajućim nekrozama.
Savremena histološka interpretacija hroničnog hepatitisa
U novije vrijeme se intezivno radi poboljšanju liječenja, posebno virusnog hepatitisa, upotrebom novih lijekova i njihovih kombinacija. Tu je biopsija jetre dobila novu ulogu, ulogu jednog od najvažnijih pokazatelja uspješnog liječenja. Cilj patohistološke analize je kvalitativna i kvantitativna procjena nekroinflamatornih lezija i fibroze te promjene u strukturi jetre, a zatim upotreba oba nalaza, prije i nakon završetka terapije.
Histološki indeks aktivnosti (HAI) bolesti Knodella i suradnika uzimaju za kriterij četiri kategorije promjena koje se posebno boduju, a zbroj bodova iz sve četiri skupine čini HAI sa skalom od 0-22. U prvoj skupini supiecemeal-nekroze, a u drugoj degenerativne promjene hepatocita, nekroza i apoptoza unutar lobula, treća obilnost portalne upale, četvrta fibroza. Knodellov indeks je dobro prihvaćen i danas se široko primjenjuje.
Postoji noviji princip procjenjivanja oštećenja jetre. Postoji METAVIR skor francuskih patologa koji su analizirali i bodovali 27 histoloških osobina u biopsijama bolesnika sa hroničnim hepatitisom C s ciljem utvrđivanja stepena bolesti (odsutni, blagi, umjereni i jaki oblik)
Hepatitis B Hepatitis C Hepatitis D Hepatitis E Koinfekcija HCV/HIV Stanje u BiH |
Virusni Hepatitisi   |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
 |
|
|
