NASH je jetrena bolest koja ima histološke karakteristike alkoholne bolesti jetre, a pojavljuje se u osoba koje ne konzumiraju znatne količine alkohola. Prirodni tok bolesti još je nejasan, ali sve više preovladava mišljenje da je NASH često progresivna bolest i danas najvažniji uzrok kriptogene ciroze jetre.

Faktori rizika i patogenoza

Rizični faktori za NASH dijele se u dvije kategorije: lijekovi i toksini, nasljedni i stečeni poremećaji metabolizma. NASH se najčešće javlja u pretilih žena srednje dobi, kod inzulin neovisne šećerne bolesti i povišenih masnoća u krvi. NASH morfološki podsjeća na alkoholni steatohepatitis. Prisutni su steatoza, parenhimna upala i različiti stupnjevi fibroze.

Klinička slika

NASH je u većini bolesnika asimptomatska bolest, tako da se najčešće slučajno dijagnosticira tokom pregleda krvi na sistematskim pregledima ili zbog drugih razloga. Neki bolesnici javljaju se ljekaru zbog umora, malaksalosti i blage boli ispod desnog rebarnog luka. Tri četvrtine bolesnika ima povećanje jetre i rjeđe slezene. Nedvojbeno je dokazano da NASH ukoliko se ne liječi dovodi do ciroze jetre.

Dijagnostički postupak

Glavna biohemijska abnormalnost u bolesnika sa NASH-om je umjereno povišene aminotransaminaze. Za razliku od alkoholnog hepatitisa omjer AST/ALT manji je od jedan. Često su povišene AP i γ-GT. Poremećaji poput hiperbilirubinemije, produženog protrombinskog vremena i hipoalbuminemije rijetko se primjećuju. Od bitnog je značaja isključiti alkoholnu bolest jetre. Budući da je anamneza vrlo nesigurna, a nalazi enzima vrlo nespecifični. Bitno je provjeriti virusne markere kako bi se isključio virusni hepatitis. Većina bolesnika ima hiperglikemiju, hiperholesterolemiju i hipertriglicidemiju. Neinvazivne slikovne metode poput UZ, CT i MRI koriste se u identifikaciji steatoze, pri čemu MRI najbolje korelira s histološkim nalazom. Biopsija jetre zlatni je dijagnostički standard za NASH s nalazom promjena opisanih u dosadašnjem tekstu.

Liječenje

Specifične terapije za NASH nema. Pokušava se boljom kontrolom tjelesne težine i poremećaja metabolizma ugljikohidrata i masti uz izbjegavanje potencijalno toksičnih lijekova. Ohrabrujući rezultati u kontroliranim skupinama postignuti su ursodeoksikolnom kiselinom, metronidazolom i glutaminom.