Ciroza je terminalni i ireverzibilni stadij hronične bolesti jetre, a okarakterizirana je difuznom destrukcijom i istovremenom regeneracijom jetrenih ćelija, što dovodi do pojačanog stvaranja vezivnog tkiva i velikog poremećaja strukture jetre. Kod ciroze jetre, u patohistološkom nalazu su dominantne fibrozne promjene uz stvaranje obnovljenih nodusa, uzrokovane mnogobrojnim nekrotičnim hepatocitima, sloma potporne retikularne mreže i jetrene vakularizacije. Fibroza dovodi do stvaranja vezivnih septuma koji se šire kroz jetreni parenhim pri čemu se povezuje centralna vena sa portalnim poljima. Ujedno su vidljive i brojne vaskularne anastomoze.

Bez obzira na uzrok, patohistološki nalaz u jetrenom parenhimu može biti identičan ili sa minimalnim razlikama, pa je klasifikacija ciroze prema patohistološkom nalazu zbog toga dosta otežana.

Za sada je prihvaćena podjela na tri osnovna oblika:

1. morfološka,
2. patofiziološka i
3. etiološka.

1.) Na osnovu morfoloških karakteristika, ciroza se dijeli na:

• Mikronodularnu (u jetrenom parenhemu vidljivi brojni noduli manji od 1 cm u promjeru)
• Makronodularnu (vidljivi brojni noduli veličine 3-5 cm u promjeru)
• Mješovitu (zastupljeni noduli su veličine od 1 do 5 cm u promjeru).

2.) Prema patohistološkom nalazu, ciroza se dijeli na:

• portalnu,
• postnekrotičku,
• posthepatičku,
• bilijarnu i
• kardijalnu cirozu.

Portalna ciroza najčešće u etiologiji ima alkohol. Karakteriše je povećana jetra (i do 4000 grama), što je posljedica masne infiltracije jetre i bujanje glatkog endoplazmatskog retikuluma.

Postnekrotička ciroza obiluje velikim brojem područja sa nekrozom hepatocita. Propadanjem strome i fibrozom koja se u obliku širokih vrpca širi kroz jetreni parenhim, stvaraju se čvorovi različite veličine (nekoliko milimetara do 5 cm). To je najčešće posljedica virusnog B ili C hepatitisa, mada od drugih etioloških uzročnika treba još pomenuti hepatotoksične medikamente i metaboličke bolesti.

Posthepatička ciroza jetre opisuje se kao poseban oblik, i to kao prelazni oblik ciroze između portalne i postnekrotičke.

Kao posljedica dugotrajne intrahepatalne i ekstrahepatalne opstrukcije žučnih puteva nastaje i pominje se kao poseban oblik bilijarna ciroza. Opstrukcija dovodi do otežanog oticanja žuči, uzrokuje mehanički ikterus, što za posljedicu ima destrukciju hepatocita i posljedičnu progredijentnu cirozu. Makroskopski gledano, jetra je uvećana, čvrsta, tamnozelene boje, podijeljena širokim brazgotinama u veće i manje dijelove.

Kardijalna ciroza je oblik ciroze jetre koja nastaje kao posljedica dugotrajne dekompenzacije desnog srca. Smanjeni udarni volumen srca uzrokuje produženu kongestiju i ishemiju jetrenog parenhima s posljedičnom nekrozom jetrenih ćelija, pretežno oko centralne vene i pratećom fibrozom. Na površini jetre vide se mjestimično hipermična ili blijeda mjesta što jetri daje tipičan izgled muškatnog oraščića.

3.) Ciroza jetre prema etiologiji:

• Virisni hepatitis B i C
• Alkohol
• Druge infektivne bolesti (toksmoplazmoza, bruceloza, šistozomoza)
• Medikamenti koji oštećuju jetru
• Poremećaji imuniteta (autoimuni hepatitis)
• Dugotrajna holestaza
• Metabolički uzroci (Wilsonova bolest, hemohromatoza, cistična fibroza, ...)
• Sarakoidoza
• Kriptogena ciroza ili ciroza nepoznatog uzroka.