Oštećenje jetre izazvano medikamentima i toksinima

Često oštećenje hepatocita uzrokovano lijekovima i toksinima je posljedaica njene centralne uloge u metabolizmu. Nalazeći se između gastroitestinalnog trakta i perifernih organa, trajno je izložena unesenim stranim supstancama čiji metabolizam može rezultirati toksičnim intermedijskim spojevima, koji mogu uzrokovati ili povećati već prisutno oštećenje jetre. Mnogi lijekovi i toksini koji ulaze u organizam preko gastrointestinalnog trakta zahtijevaju konverziju iz netopljivih u vodi u vodotopljive metabolite kako bi se mogli izlučiti urinom ili preko žuči.

Toksično oštećenje jetre je oštećenje nastalo zbog djelovanja raznih hemijskih otrova i brojnih lijekova. Budući da je jetra glavni organ u kojem se razgrađuju i detoksiciraju lijekovi i hemijski spojevi, toksična oštećenja su dosta česta i mogu imitirati bilo koji oblik jetrene bolesti.

Faktori rizika za toksično oštećenje jetre

Osjetljivost na toksično oštećenje jetre uvjetovana je nizom faktora poput starosti, spola, genetičkih faktora, trudnoće, uhranjenosti te mogućih udruženih bolesti. Tako je povećana osjetljivost starijih ljudi na hepatotoksičnost lijekova. Žene su predisponirane za pojavu hroničnoh hepatitisa pri upotrebi lijekova poput nitrofurantoina ili diklofenaka, dok se holostatske reakcije na lijekove pojavljuju jednako u oba spola. Debljina može povećati rizik od hepatotoksičnost lijekova zbog produžene hepatične ekspozicije lijekovima topljivim u mastima koji se deponuju u masnom tkivu.

Promjene u jetri

Toksična oštećenja nastaju ili zbog direktnog toksičnog djelovanja štetnih agenasa ili je pak riječ o imunološki posredovanom oštećenju. S obzirom na to razlikujemo dva tipa oštećenja: predvidivo, koje je uzrokovano hepatotoksičnim spojevima i nepridivo oštećenje koje je uzrokovano idiosinkartičnim hepatotoksinima.

Toksično oštećenjeobuhvata najrazličitije promjene u jetri , od masne promjene i holestaze do nekroze hepatocita, uključujući i masnu nekrozu sa zatajenjem jetre, slika sličnih akutnom i hroničnom virusnom hepatitisu sve do ciroze, tako da može imitirati bilo koju jetrenu bolest. Lijekovima je uzrokovano oko 30% svih slučajeva fulminantnog hepatitisa s masivnom nekrozom jetre.

Klinička slika toksičnog hepatitisa najčešće je nespecifična. Mnogi lijekovi uzrokuju sliku nespecifičnog virusnog hepatitisa s mučninom, anoreksijom i povraćanjem, a kasnije je moguća pojava bola u stomaku i ikterus. Temperatura, osip i artragije, karakteristični su znakovi hipersenzitivne reakcije na lijekove, ali ti simptomi mogu biti prisutni i kod virusnog hepatitisa. Sindroma akutnog oštećenja jetre razvija se u tri faze. Prvo se pojavljuju teški teški gastrointestinalni i neuroški simptomi, zatim slijedi razdoblje privremenog poboljšanbja i konačno jasno oštećenje jetre s multiorganskim zatajenje.

Nespecifičnost kliničnih manifestacija toksičnog hepatitisa čine dijagnozu u ranoj fazi vrlo teškom. Pogoršanje jetrene bolesti može značiti pogoršanje ranije jetrene bolesti, komplikaciju ranije jetrene bolesti ili sepsu. Dodavanje velikog broja lijekova teškim bolesnicima dodatno otežava dijagnozu toksičnoh hepatitisa. Sigurna klinička dijagnoza toksičnog hepatitisa može se postaviti nakon uzimanja nekog lijeka ili toksina, slijedi nastup bolesti, a nakon prekida ekspozicije, uslijedi poboljšanje. Zato je važno pročitati uputstvo prije uzimanja lijjeka.

Dijagnoza toksičnog oštećenja jetre

Porast vrijednosti ALT i AST najmanje dva puta iznad normale, te omjera ALT/AST većim od 5 su najčešće karakteristike hepaticelularnog ošećenja jetre lijekovima. Holestatsko oštećenje karakteriše se najmanje dvostrukim povećanjem alkalne fosfataze (AP) te omjerom ALT/AP manjim od 2. Međutim, mnogi lijekovi uzrokuju miješani tip ozlijede. Hipoalbuminemija je povezana s toksičnošću salicata. Limfocitoza i eozinofilija povezuju se s imunološkim fenomenima. Leukopenija i tombocitopenija može upućivati na diseminiranu intravaskularnu koagulaciju kada se pojavljuje s teškim toksičnim hepatitisom. Produženo protrombinsko vrijeme upozorava na teško oštećenu funkciju jetre i važan je prognostički znak. Koristan je toksikološki nalaz pri sumnji na visoke doze lijekova i toksina.

UZV i kompjuterizovana tomografija korisni su u isključivanju drugih uzroka jetrene bolesti, kao i u dijagnozi tumora. Doplerska analiza važna je u dijagnozi jetrenih vaskularnih bolesti uzrokopvanim lijekovima. Biopsija jetre je veoma dijagnostički korisna radi identifikacije tipa jetrenog oštećenja i njegove težine.

Liječenje

Glavna terapijska mjera je prekid uzimanja hepatotoksičnog lijeka. Većina bolesnika će se oporaviti, dok će rjeđe doći do daljeg pogoršanja.


Bolesti jetre


POSTANI ČLAN UDRUŽENJA
Prijavite se Facebook stranicu Udruženja
 
     
 
Novosti    O nama    Hepatitis    Jetra    Savjeti    Pregled pojmova    Sponzori